tefsir.ba/sura Zora


ajet br. 1.

وَالْفَجْرِ


Tako mi zore

Tako mi svitanja. Ovdje se naročito misli na zoru prvog dana Kurban bajrama.


ajet br. 2.

وَلَيَالٍ عَشْرٍ


i deset noći

Prvih deset noći mjeseca zul-hidžeta. Buhari u svom Sahihu od Ibn Abbasa prenosi predanje koju pripisuje Poslaniku, a.s., (merfu‘), u kome se kaže:/622/. "Nema dana u kojima je učinjeno dobro djelo Allahu draže, od onih u zul-hidždžetu, tj. njegovih prvih deset dana." Upitali su: "I od borbe na Allahovom putu?" rekao je: "I od borbe na Allahovom putu. Jedino je bolji postupak čovjeka koji se uputi sa svojim životom i imetkom pa izgubi i jedno i drugo.


ajet br. 3.

وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ


i parnog i neparnog

Imam Ahmed od Džabira prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /623/ "Deset je deseti zul-hidže, (dan Kurban - bajrama), neparni je dan Arefata, a parni prvi dan Kurban - bajrama, jer je on deseti dan u mjesecu.


ajet br. 4.

وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ


i noći kada nastaje

Ibn-Abbas kaže: "Kad odlazi." Neki drugi kažu: "Kad prolazi." Ikrime kaže da to znači: "Tako mi noći boravka na Muzdelifi kad se zajedno klanjaju akšam i jacija." Ibn Ebi-Hatim od Abdullaha ibn Amra prenosi da je čuo Muhammeda ibn Ka’b el-Kuerzija da je u pogledu riječi Uzvišenog:”...i noći kad nestaje", rekao: "Požuri putniče, i nipošto ne dozvoli da zanoćiš, a da zajedno ne klanjaš akšam i jaciju!"


ajet br. 5.

هَلْ فِي ذَٰلِكَ قَسَمٌ لِذِي حِجْرٍ


zar to pametnom zakletva nije

Ovdje je za razumnog upotrijebljen izraz  "hidžr" jer razum sprečava čovjeka da se upušta u riječi i djela koja mu, kao razumnom biću, ne dolikuju. Ovo je, istovremeno, i zakletva vremenom obreda (ibadetima) i samim obredima poput hadža, namaza i slično, čime se bogobojazni i Allahu pokorni robovi, približavaju.


ajet br. 6.

أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِعَادٍ


Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio

Ovdje se radi o precima Ada, o prvim pripadnicima Ada, potomcima Ad ibn Irema ibn  Us ibn Sam ibn Nuh, a.s., kojima je Uzvišeni poslao Huda, a.s., koga su u laž ugonili i prema njemu bili neposlušni, pa ga je Allah, sa onima između njih koji su sa njim vjerovali, spasio, a ostale uništio silovitim, ledenim vjetrom. O njima Allah iznosi kazivanje u Kur‘anu časnom da bi iz njihovog stradanja pravovjerni uzeli pouku.


ajet br. 7.

إِرَمَ ذَاتِ الْعِمَادِ


s Iremom, posjednicima stupova

Ovo je dodatno objašnjenje o narodu koji je kažnjen. Katade i Es-Suddi u vezi sa ovim kažu: "Irem je  porodica (dinastija) kraljevine Ada." Ovakvo mišljenje je dobro. Riječi Uzvišenog: "...zatil-imad", tj. bili su visokog rasta. Jedni kažu da imad znači kuće koje su gradili, drugi da su to stupovi na kojima su građene te kuće. Bilo kako bilo, bilo ovo ili ono mišljenje ispravno, jedno je sigurno - to je bio jedan od naroda (plemena) koji se u Kur‘anu, zajedno sa Semudom, spominje na više mjesta, kao što je slučaj i sa ovim poglavljem, a Allah, opet, najbolje zna... A nije riječ o narodu ili kraju u kojem su živjeli. Na ovo skrećemo pažnju zato, da se ne bi obmanjivalo pretjerivanjima u koja se, u opisu grada spomenutim pod imenom

 "... Irem zatu-l-imad", u tumačenju ovog ajeta, upuštaju mnogi komentatori Kur'ana, pa kažu da su njegovi blokovi bili zlatni i srebreni, a palate, kuće, vrtovi i pijesak u njemu od dragog kamenja i bisera. Opsujući ovaj grad oni dalje kažu da mu je zemlja bila od mošusa, da su se kroz njega razlijevale rijeke, da su mu plodovi sami opadali, da su mu zidine, iako ih niko nije dozivao, niti im se odazivao, same zviždale, te da se premještao s jednog mjesta na drugo, pa se pojavljivao, čas u Šamu, čas u Jemenu, čas u Iraku, a čas na nekom drugom mjestu. Sve su ovo priče i legende preuzete iz israilijata koje su izmišljali bezbožnici da bi se ismijavali maloumnim ljudima koji im sve vjeruju. Postoje i druge priče o ovom gradu o kojima nije potrebno detaljnije govoriti, jer ništa što je u njima nije tačno. Ove i druge slične priče o kojima govore mnogobrojni prevaranti koji tvrde da se pod zemljom nalaze zlatni i srebrni mostovi, razni dragulji, drago kamenje, biseri i veliki kamen mudrosti, ali se do njih, zbog raznih prepreka ne može doći, nemaju nikakva osnova. Oni time samo obmanjuju naivne i maloumne da bi se dograbili tuđeg bogatstva i trošili ga na razne opojne biljke i druge gluposti. Sigurno je da su u zemljinoj utrobi pohranjeni ostaci i brojne riznice iz perioda džahilijeta i islama i da je moguće da neko neka od njih otkrije, ali ono o čemu ovi govore je čista laž i izmišljotina i nije ništa od toga što oni tvrde tačno. Uzvišeni Allah je od svega toga čist i On upućuje na ono što je ispravno.


ajet br. 8.

الَّتِي لَمْ يُخْلَقْ مِثْلُهَا فِي الْبِلَادِ


kojima slični nisu stvoreni

Ovo je dodatno objašnjenje o narodu koji je kažnjen. Katade i Es-Suddi u vezi sa ovim kažu: "Irem je  porodica (dinastija) kraljevine Ada." Ovakvo mišljenje je dobro. Riječi Uzvišenog: "...zatil-imad", tj. bili su visokog rasta. Jedni kažu da imad znači kuće koje su gradili, drugi da su to stupovi na kojima su građene te kuće. Bilo kako bilo, bilo ovo ili ono mišljenje ispravno, jedno je sigurno - to je bio jedan od naroda (plemena) koji se u Kur‘anu, zajedno sa Semudom, spominje na više mjesta, kao što je slučaj i sa ovim poglavljem, a Allah, opet, najbolje zna... A nije riječ o narodu ili kraju u kojem su živjeli. Na ovo skrećemo pažnju zato, da se ne bi obmanjivalo pretjerivanjima u koja se, u opisu grada spomenutim pod imenom

 "... Irem zatu-l-imad", u tumačenju ovog ajeta, upuštaju mnogi komentatori Kur'ana, pa kažu da su njegovi blokovi bili zlatni i srebreni, a palate, kuće, vrtovi i pijesak u njemu od dragog kamenja i bisera. Opsujući ovaj grad oni dalje kažu da mu je zemlja bila od mošusa, da su se kroz njega razlijevale rijeke, da su mu plodovi sami opadali, da su mu zidine, iako ih niko nije dozivao, niti im se odazivao, same zviždale, te da se premještao s jednog mjesta na drugo, pa se pojavljivao, čas u Šamu, čas u Jemenu, čas u Iraku, a čas na nekom drugom mjestu. Sve su ovo priče i legende preuzete iz israilijata koje su izmišljali bezbožnici da bi se ismijavali maloumnim ljudima koji im sve vjeruju. Postoje i druge priče o ovom gradu o kojima nije potrebno detaljnije govoriti, jer ništa što je u njima nije tačno. Ove i druge slične priče o kojima govore mnogobrojni prevaranti koji tvrde da se pod zemljom nalaze zlatni i srebrni mostovi, razni dragulji, drago kamenje, biseri i veliki kamen mudrosti, ali se do njih, zbog raznih prepreka ne može doći, nemaju nikakva osnova. Oni time samo obmanjuju naivne i maloumne da bi se dograbili tuđeg bogatstva i trošili ga na razne opojne biljke i druge gluposti. Sigurno je da su u zemljinoj utrobi pohranjeni ostaci i brojne riznice iz perioda džahilijeta i islama i da je moguće da neko neka od njih otkrije, ali ono o čemu ovi govore je čista laž i izmišljotina i nije ništa od toga što oni tvrde tačno. Uzvišeni Allah je od svega toga čist i On upućuje na ono što je ispravno.


ajet br. 9.

وَثَمُودَ الَّذِينَ جَابُوا الصَّخْرَ بِالْوَادِ


i Semud, koji su stijene u dolini klesali

Ibn-Abbas kaže: "klesao i dubio", a Ibn-Ishak: "Bili su to Arapi koji su strahovali u 'Vadi-l-Kura.


ajet br. 10.

وَفِرْعَوْنَ ذِي الْأَوْتَادِ


i Faraonom, koji je vojsku imao

Od Ibn-Abbasa prenosi se da je rekao: "El-evtad ovdje znači vojnici koji su učvršćivali njegovu vlast." Sabit el-Benani od Ebu-Rafia prenosi da je rekao: "Faraon je prozvan vlasnikom kočića"

 Zato što je naredio da se njegova žena koja je bila vjernica sveže za četiri šatorska kočića i da joj se na leđa stavi veliko  kamenje sve dok nije umrla.


ajet br. 11.

الَّذِينَ طَغَوْا فِي الْبِلَادِ


koji su na zemlji zulum provodili

Narodi Ad, Semud i Faraonov narod bili su okrutni i neposlušni, čineći nered po Zemlji i uznemiravajući ljude.


ajet br. 12.

فَأَكْثَرُوا فِيهَا الْفَسَادَ


I smutnje na njoj umnožili

Narodi Ad, Semud i Faraonov narod bili su okrutni i neposlušni, čineći nered po Zemlji i uznemiravajući ljude.


ajet br. 13.

فَصَبَّ عَلَيْهِمْ رَبُّكَ سَوْطَ عَذَابٍ


pa je Gospodar tvoj bič patnje na njih spustio

Na njih je s neba sručio kaznu koja se nije mogla od nasilničkog naroda odvratiti.


ajet br. 14.

إِنَّ رَبَّكَ لَبِالْمِرْصَادِ


Gospodar tvoj motri stalno

Ibn-Abbas kaže da to znači da On sve čuje i sve vidi, tj. motri Svoja stvorenja što i kako rade i svakog nagrađuje ili kažnjava prema njegovu trudu. Svakome će pravedno presuditi i svakog nagraditi, ili kazniti prema onome što je zaslužio. Njemu nije svojstvena nepravda.


ajet br. 15.

فَأَمَّا الْإِنْسَانُ إِذَا مَا ابْتَلَاهُ رَبُّهُ فَأَكْرَمَهُ وَنَعَّمَهُ فَيَقُولُ رَبِّي أَكْرَمَنِ


A čovjek, kada ga Gospodar njegov iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: 'Gospodar moj mene je počastvovao

Uzvišeni Allah pobija uvjerenje nekih Svojih robova da im je ukazao počast kada im da obilnu opskrbu, a da su poniženi kada im blagodati uskrati.


ajet br. 16.

وَأَمَّا إِذَا مَا ابْتَلَاهُ فَقَدَرَ عَلَيْهِ رِزْقَهُ فَيَقُولُ رَبِّي أَهَانَنِ


A kad ga iskuša i opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: 'Gospodar moj me je ponizio

Pa kaže: "A nije tako!", tj. nije tako kako vi mislite, jer Allah daje imetak i onome koga voli i onome koga ne voli, kao što daje oskudicu i onome koga voli i onome koga ne voli, nego se radi o pokornosti Allahu i u jednom i u drugom slučaju, pa da, ako je bogat, Allahu još više zahvaljuje, a ako je siromašan, strpljivo to podnosi, (pokorava se i čuva grijeha).

"A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada."(65:2-3)


ajet br. 17.

كَلَّا ۖ بَلْ لَا تُكْرِمُونَ الْيَتِيمَ


A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete

U ovim riječima Uzvišenog je naredba da se prema siročetu lijepo postupa. Abdullah ibn Mubarek od Ebu-Hurejrea prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: /624/ "Najbolja muslimanska kuća je ona u kojoj se lijepo postupa prema siročetu, a najgora muslimanska kuća je ona u kojoj se loše postupa prema siročetu." Zatim je pokazao svoja dva prsta i rekao: /625/ "Ja i skrbnik siročeta ćemo u Džennetu biti jedan do drugoga, ovako." Ebu-Davud od Sehl ibn Se’ida prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ja i skrbnik siročeta smo kao ova dva prsta u Džennetu, jedan do drugog", pokazavši kažiprst i srednji prst.”


ajet br. 18.

وَلَا تَحَاضُّونَ عَلَىٰ طَعَامِ الْمِسْكِينِ


i da se puki siromah nahrani - jedan drugoga ne podstičete

Jedni drugima ne naređujete da se bijednici i siromasi paze i prema njima čini dobročinstvo.


ajet br. 19.

وَتَأْكُلُونَ التُّرَاثَ أَكْلًا لَمًّا


a nasljedstvo pohlepno jedete

Ovdje (El-miras) znači naslijedstvo  "...pohlepno", tj. ne gledajući je li dozvoljeno ili zabranjeno.


ajet br. 20.

وَتُحِبُّونَ الْمَالَ حُبًّا جَمًّا


i bogatstvo pretjerano volite

Previše i prekomjerno.


ajet br. 21.

كَلَّا إِذَا دُكَّتِ الْأَرْضُ دَكًّا دَكًّا


Uistinu! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi

Kada se Zemlja i brda zaravnaju, a stvorenja iz grobova pred Gospodara svoga ustanu.


ajet br. 22.

وَجَاءَ رَبُّكَ وَالْمَلَكُ صَفًّا صَفًّا


i kada dođe Gospodar tvoj, a meleki budu sve red do reda

Da presudi, kako On hoće među Svojim stvorenjima, dok se meleki ispred Njega budu postrojavali, sve red do reda.


ajet br. 23.

وَجِيءَ يَوْمَئِذٍ بِجَهَنَّمَ ۚ يَوْمَئِذٍ يَتَذَكَّرُ الْإِنْسَانُ وَأَنَّىٰ لَهُ الذِّكْرَىٰ


i kada se tog Dana primakne Džehennem, tada će se čovjek sjetiti - a rašta mu je sjećanje

Džehennem će toga Dana biti  primaknut (predočen) a imat će sedamdeset hiljada povodaca, a svaki povodac će tegliti sedamdeset hiljada meleka." "...tada će se čovjek sjetiti", tj. svojih djela koja je ranije i kasnije činio.

 "...a rašta mu je sjećanje?!", tj. kako mu može tada sjećanje koristiti?


ajet br. 24.

يَقُولُ يَا لَيْتَنِي قَدَّمْتُ لِحَيَاتِي


i reći: 'Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio

Ako je bio grješnik, pokajat će se zbog učinjenih grijeha, i zažaliti što nije bio još pokorniji, ako bude pokoran. U tom smislu Ahmed od Muhammeda ibn Umreta prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /627/ "Kad bi neko od kako ga majka rodi pa do smrti proveo na sedždi u pokornosti Allahu, učinilo bi mu se na Sudnjem danu da je to malo i poželio bi vratiti se na ovaj svijet da bi još više zaradio nagrade.


ajet br. 25.

فَيَوْمَئِذٍ لَا يُعَذِّبُ عَذَابَهُ أَحَدٌ


A Toga Dana niko neće kao On kažnjavati

Niko od Allaha neće strožije kažnjavati one koji su bili nepokorni.


ajet br. 26.

وَلَا يُوثِقُ وَثَاقَهُ أَحَدٌ


i niko neće kao On u okove okivati

Niko od zebanija neće teže i jače okivati one koji budu poricali svoga Uzvišenog Gospodara.


ajet br. 27.

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ


A ti, o dušo smirena

 Ovako će se postupati sa nepravednim i griješnim stvorenjima, dok će se čistim, smirenim dušama istrajnim na Istini reći:

"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna", tj. vrati se u Njegovu blizinu i nagradi u Njegovu Džennetu, zadovoljna u sebi", " ...a i",  "On tobom zadovoljan", tj. ti zadovoljna Njim i On zadovoljan  tobom.


ajet br. 28.

ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً


vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan

 Ovako će se postupati sa nepravednim i griješnim stvorenjima, dok će se čistim, smirenim dušama istrajnim na Istini reći:

"A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna", tj. vrati se u Njegovu blizinu i nagradi u Njegovu Džennetu, zadovoljna u sebi", " ...a i",  "On tobom zadovoljan", tj. ti zadovoljna Njim i On zadovoljan  tobom.


ajet br. 29.

فَادْخُلِي فِي عِبَادِي


pa uđi među robove Moje

Zajedno s njima.


ajet br. 30.

وَادْخُلِي جَنَّتِي


i uđi u Džennet Moj

Ovo će biti rečeno dva puta; na samrti i na Sudnjem danu, kao što meleki donose radosnu vijest vjernicima kad umiru i kad budu proživljeni iz svojih grobova. Hafiz ibn‘ Askir u biografiji Revahe bint Ebi-Amra el-Evzaija prenosi da je Ebu-‘Umame pričao da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nekom čovjeku rekao:/628/ "Reci: 'Gospodaru moj, molim Te da moja duša s Tobom bude smirena, da vjeruje u susret s Tobom, da bude zadovoljna s Tvojim određenjem i zadovoljna s Tvojom nagradom!'"